Islamofobija 34

Zastrašujući zločini iz mržnje koji su se desili nad civilima Pariza, Nice i Berlina od strane pojedinaca ili manjih grupica ekstremista sa muslimanskim imenima su haram, anti-muslimanski usmjereni i kontraproduktivni jer zločini iz mržnje odgovaraju samo neprijateljima muslimana.

Muslimanima nikada kao danas nije potreban mir, samo u miru možemo graditi bolju budućnost za sve. Samo u miru možemo jačati islamski identitet i ostvariti vjerska prava i slobode.

Ne opravdavamo ali je jasno da postoje ekstremni pojedinci koji zbog višegodišnjih napada na većinski muslimanske države na Bliskom istoku pogrešno misle da će se zločinima iz mržnje osvetiti vladama – koje bombarduju neke arapske države ili čak vlasti tih država prisiliti na povlačenje. To je i haram i zabluda. To je haram jer je zabranjeno ubijanje nevinih ljudi. A zabluda je da će se terorističkim napadima bilo gdje i bilo kojih razmjera zaustaviti ratni sukobi u Iraku, Siriji, Avganistanu, Libiji, Jemenu… Upravo suprotno, terorističkim napadima i zločinima iz mržnje u Evropskoj uniji ili Americi će se samo opravdati sve prisutnija diskriminišuća izolacija muslimana sa bradom i muslimanki sa hidžabom i nikabom. A poslije diskriminacije i sumnjičenja uslijediće širenje mržnje i napadi iz mržnje na muslimane i džamije. Već su se desili napadi iz mržnje na žene sa hidžabom i burkom, kao i napadi na džamije. Takvi napadi će samo biti povod za dodatnu restrikciju prava i sloboda prvenstveno muslimana kroz postavljanje video nadzora na svakom mjestu, pojačanu kontrolu putnika, uključujući zabranu kretanja/putovanja muslimana koji nijesu optuženi ni za kakav zločin. Razumijemo i dijelimo opravdan strah od terorističkih napada ali EU i SAD kao i druge države ne smiju zbog ekstremnih pojedinaca vršiti drastične restrikcije prava cijeloj jednoj vjerskoj skupini – muslimanima.  

Nažalost većina medija uvijek naglašavaju muslimanski identitet uz svakog pojedinca ili grupu koja je počinila nasilje ili zločin nazivajući ih islamistima i džihadistima, dok to nije slučaj kada je riječ o pojedincu ili grupi koji nijesu muslimani. Mediji takođe uporno koriste uvredljivu terminologiju, te uz riječi teror, ekstremizam, radikalizam… uvijek dodaju prefiks islamski. Sve je to u suprotnosti sa Poveljom o sprečavanju i suzbijanju terorizma jer države članice Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) čvrsto odbacuju poistovjećivanje terorizma sa bilo kojom rasom, nacionalnosti ili vjerom. Nažalost ovakvo neprofesionalno izvještavanje medija doprinosi povećanju nepravde, stigmatizacije i otuđenja muslimana što može voditi daljoj radikalizaciji što nije u interesu poštenim ljudima.

Takođe se javnost obmanjuje da postoji nekoliko vrsta islama, gdje su neke ‘‘vrste’’ manje, a neke više opasne. Tako se govori o: ‘‘evropskom islamu’’, ‘‘umjerenom islamu’’, ‘‘domaćem islamu’’, ‘‘uvezenom islamu’’, ‘‘bosanskom islamu’’… Tako se piše i o ‘‘saudijskoj verziji islama’’ i ‚‚turskom islamu’’, te o ‘‘radikalnom islamu’’ i ‘‘tradicionalnom islamu’’.

Na te medijske manipulacije odgovaramo: Islam je jedinstven, kompletan, nedjeljiv. Islam je usavršena vjera. Muslimani nijesu jedinstveni a još manje savršeni. Ni jedan se zločin ne može pripisati islamu, islam je čist od svake mahane. U tom kontekstu ne postoje ‘‘radikalni islamisti’’, ‘‘ekstremni džihadisti’’, ‘‘islamski džihadisti’’, ‘‘islamski ekstremisti’’, ‘‘islamski militanti’’, ‘‘islamski teroristi’’… Na ovaj problem su ukazivali brojni prije mene, nedavno je i turski predsjednik objasnio da je nekorektno i neprihvatljivo spajati ekstremizam (terorizam) i islam (mir).

Dakle takav govor mržnje prema muslimanima i islamu u brojnim medijima polahko iz verbalnog nasilja nad muslimanima prelazi u fizičko nasilje. Već su se desili (u medijima marginalizovani) zločini iz mržnje prema muslimanima. Jedan u nizu zločina iz mržnje je ubistvo muslimana u Kanadi tokom noćne molitve. Molim Dragog Boga da nagradi dženetskim baščama nevine šehide iz ove džamije, da njihovim porodicama da strpljenje na ovom teškom iskušenju. Mi i ovom prilikom nećemo za taj zločin pojedinca ili manje grupe optuživati neku drugu vjeru (na primjer hrišćanstvo) niti zloupotrebljavati termin ‘’terorizam’’. Zato pozivamo odgovorne ljude da i u slučaju kada neki pojedinac ili manja grupa ljudi sa muslimanskim imenima počini zločin da ne vrijeđaju islam i muslimane. Da ne govore kako smo mi muslimani teroristi a naša vjera nasilna.

Časni Kur’an nas uči da pozivanje na Božji put mora biti mudro i lijepim savjetom: ‘’Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!“ (En-Nahl, 125.) Te u duhu Časnog ajeta koristim i ovu priliku da na najljepši način pozovem odgovorne u svim redakcijama štampanih i elektronskoh medija u Crnoj Gori, regionu i svijetu da ne koriste spomenutu uvredljivu terminologiju. Takođe osuđujem ispred Islamske zajednice svako nasilje na svim stranama: u Siriji, Iraku, Libiji, Jemenu, Avganistanu, Turskoj, Parizu, Nici, Berlinu, Kanadi… bilo gdje i bilo kada. Pozivam muslimane u Crnoj Gori, reginu i svijetu da budu istinski muslimani, da ne zaborave da je u strpljenju spas, da ne odgovaraju nasiljem na provokacije i vrijeđanja, da budu pravi ambasadori islama koji je put mira, ljubavi i pravde. Molim Milostivog Boga da nam svima podari mudrost kako bismo zajedno očuvali mir u svijetu.

Ponoviću poznati stav posljednje Božije Objave, Časnog Kur’ana koji poziva miru i koji bespravno ubistvo samo jedne nevine osobe izjednačava sa ubistvom svih ljudi, a spas jedne osobe izjednačava sa spasom svih ljudi: „Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao.“ (El-Ma’ide, 32.). Zato pozivam novinare svih redakcija da posjete Mešihat i Medresu i da u razgovoru sa nama predstavnicima muslimana u Crnoj Gori saznaju prave informacije o islamu, a posebno o zlopupotrebljavanom terminu ‘’džihad’’. Nas muslimane boli i vrijeđa kada se govori kako su negdje ‘’džihadisti počinili zločin’’. U arapskom jeziku rat znači harb a džihad je neprekidni napor, borba protiv zla, odnosno napor za ostvarenje dobra. Pod uticajem propagande “džihad” se  prevodi kao “sveti rat”, a ako prevedemo riječi “sveti rat” na arapski jezik onda je to “harbun muqaddasatun” a ne ‘’džihad’’. Kao što sam malo prije spomenuo u lingvističkom smislu, arapska riječ ‘’džihad’’ znači ‘’napor’’. Muslimanima je zabranjen agresivni rat, ali im je naređena odbrana ukoliko budu napadnuti. Takva vrsta rata se naziva džihad ali se ne odnosi isključivo na borbu fizičkim putem za očuvanje vjere, života, slobode, časti i imetka, nego i na duhovnu borbu protiv strasti (borba sa samim sobom), odnosno borba protiv šejtanovog navođenja na griješenje, borba za pravdu… Dakle džihad se ne smije voditi zbog proširenja državne teritorije, ratnog plijena i slično, već isključivo je riječ o borbi dobra protiv zla, pravde protiv nepravde, istine protiv laži, morala protiv nemorala…

•