Poznato je da Kur‘an isključuje nasilno propagiranje islama: la ikraha fid-din (2:256). To odgovara kur‘anskom preziru licemjerja, jer vjera pod prisilom proizvodi dvoličnost. Kad se radi o vjeri, upotreba sile je samo propali pokušaj.
U današnjem islamskom svijetu je ova uviđavnost često neshvaćena, te neki propagiraju nasilje, a takvi muslimani na putu ka islamskom državnom uređenju preskaču pridobijanje srca za islam, te teže da na tom putu upotrebom državne i privatne sile dođu do cilja, umjesto da pođu od korijena islamskih vrijednosti. Ovi nestrpljivi stavovi, ne samo da ne donose ploda već svugdje u svijetu poistovjećuju islam sa terorom, bombama i upotrebom sile. Ova netolerantnost vodi ka razdvajanju različitih islamskih partija u islamskim zemljama i time ka slabljenju islamskog preporoda uopšte. Te mlade, većinom usijane, glave iz takozvane ekstremističke scene moraju prihvatiti princip mirnog islamskog djelovanja.
Biti musliman ne znači da se mora živjeti kao što su Arapi živjeli u sedmom stoljeću u Hidžazu. Kao što je formulirao šejh Muhammed Abduhu: U Evropi ima puno islama bez muslimana, a u islamskim zemljama puno muslimana bez islama.