Islamofobija 2

Nažalost, mi evropski muslimani se nijesmo još institucionalno organizovali, nemamo nikog da nas prestavlja u EU. Prisutan je problem da se muslimani u većini evropskih država organizuju po etničkom i regionalnom porijeklu kao i mezhebima. Uglavnom se muslimani u jednom gradu ili četvrti registruju kao udruženja građana, zakupe ili kupe prostoriju koju adaptiraju u molitveni prostor i zaposle ‘’svog’’ imama. Tako slušamo o turskim, arapskim, bosanskim, albanskim… džamijama i džematima. Mi muslimani u Evropi smo mali dio svjetske muslimanske zajednice i ne smijemo se dijeliti na autohtone: Bošnjake i Albance, na imigrante: Turke, Pakistance, Marokance, Alžirce… na muslimane koji su rođeni u Evropi i na muslimane konvertite. Mi smo muslimani. Mi smo Evropljani. Mi smo muslimani u Evropi, mi smo Evropljani muslimani, mi smo evropski muslimani.

Pošto je završen tzv. hladni rat nestankom komunizma i velikog SSSR-a nadamo se da prodemokratske vlade neće nastaviti da pod okriljem tzv. rata protiv terorizma izmišljaju i prave od muslimana novog dugoročnog neprijatelja kako bi skretali pažnju sa moralne, ekonomske i drugih kriza.Ali ne smijemo zaboraviti prošlost, trebamo pamtiti šta se desilo sa evropskim muslimanima u Španiji ili sa Jevrejima prije i tokom II sv. rata. Ne smijemo ćutati. Ako zatvorimo oči problemi neće nestati. Ovi poblemi zahtijevaju hitna rješenja!

Muslimani u Evropi i cijelom svijetu neorganizovano posmatraju radikalizaciju i fašizaciju sve većeg broja nemuslimana uslijed organizovane antimuslimanske propagande i retorike neokolonijalista, ekstremne desnice, populista[1], ksenofoba[2]… s ciljem stvaranja ambijenta za pokretanje ‘‘kristalnih noći’’ nad muslimanima u Evropi kao uvod u velike sukobe i zločine.

Dok se neokolonijalisti bore protiv izmišljenog neprijatelja[3] pod plaštom odbrane slobode medija i drugih ‘‘zapadnih vrijednosti’’ šta god to značilo, svijet se guši u lažnim vijestima i propagandi tih istih medija koji u posljednje dvije decenije siju mržnju prema muslimanima. U ambijentu siromaštva, bolesti, nepravdi, straha, sumnji, nasilja, ekstremizma, miliona obeskućenih i raseljenih migranata koji tumaraju bespućima, dave u moru, smrzavaju… takva propaganda daje prve rane plodove zločine iz mržnje. Ovo nije EU koju smo znali.


[1]           Naziv koji se koristi kako bi se opisala politička stranka ili pojedinci sa vrha stranke koji u svrhu sticanja političke podrške zloupotrebljava neobrazovanost i neinformiranost niže klase kako bi stekli ili održali vlast. Kao populističke metode u tom smislu se najčešće opisuju razni demagoški trikovi, davanje nerealnih obećanja u političkim programima, korištenje široko uvriježenih ksenofobnih predrasuda u svrhu ocrnjivanja političkih protivnika te – nakon sticanja vlasti – preduzimanje među širokim slojevima popularnih, ali dugoročno neodrživih i štetnih mjera

[2]           Strah prema strancima ili nepoznatom; od grčkih riječi ksenos, što znači stranac i fobos – strah. Pojam se koristi za opisivanje straha ili mržnje prema stranicima ili uopšteno, prema ljudima drugačijim od samoga sebe. Ksenofobija može uzrokovati nasilje, odnosno zločine iz mržnje

[3]           Vidjeti više: Noam Čomski: Deset strategija manipulacije ljudima