Islamofobija 16

Danas kao nikada prije moguće je uspostaviti trajni mir između Arapa i Jevreja na Bliskom istoku (i svijetu) ako Jevreji sakupe mudrosti, hrabrosti i snage da se suprostave cionistima koji ih guraju prema projektu proširivanja nelegalnih naselja, aneksiji Istočnog Jerusalima i destabilizaciji Bliskog istoka. Ali, ako je za rat dovoljna samo jedna strana, za mir su ipak potrebne dvije strane; ako Jevreji žele trajni mir onda su oni na potezu: dogovor o međusobnom priznanju dvije nezavisne države Palestine i Izraela u granicama iz 1967. godine sa palestinskim glavnim gradom Istočnim Jerusalimom i ustupanje svih izgrađenih nelegalnih naselja palestinskim izbjeglicama, te prestanak kupovine vremena lažnim pregovorima kao do sada (igre bez granica oko granica).

Naravno, i Arapi (ili neko treći) mogu i trebaju inicirati razgovore koji će dovesti do rješenja višedecenijskog sukoba, kako bi se definitivno potvrdilo šta Jevreji žele: da novim osvajanjima i zločinima formiraju tzv. Veliki Izrael ili su spremni da se suoče sa istinom da su poslije holokausta iskorišćeni za projekat kontrole, eksploatacije i destabilizacije Bliskog istoka (gdje su od naroda žrtve postali narod  iz čijih redova nastaju dželati) i konačno počnu raditi na pomirenju sa komšijama Arapima i izgradnji trajnog mira?

Svako prekrajanje granica i stvaranje ‘‘velikih’’ država je donosilo nesreću čovječanstvu, a posebno kada se imperijalizam (u)temelji na mitu i zloupotrebi religije jer tada nacionalizam poraste u nacizam (slične aspiracije su postojale/postoje na Balkanu kroz političke platforme o Velikoj Srbiji, Velikoj Hrvatskoj i rijetko plasiranoj ideji o Velikoj Albaniji). Upravo svi: Srbi, Hrvati, Albanci, Bošnjaci… Jevreji i Arapi trebaju učiti iz nedavne povijesti kada je prvenstveno tzv. srbizam unesrećio ne samo susjedne narode već i sami srpski narod te se odreći nacionalističkih ideja o prekrajanju granica.