Tvrdnje koje su se raširile da je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kontaktom sa Jevrejima i hrišćanima naučio jevrejsku i hrišćansku vjeru i da je posredstvom toga načinio „novu vjeru“ se najčešće može naći u literaturama hrišćanskih misionara i orijentalista. Sve te tvrdnje nisu utemeljene ni na kakvim činjenicama niti se mogu pronaći bilo kakvi podaci o tome u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, biografiji.
Pošto je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sam bio nepismen on ne bi bio uopšte u stanju da čita tekstove Jevreja i hrišćana, pa samim time ne bi mogao od njih ni da ih prepiše. Uz to okruženje u kojem se nalazio, a koje je bilo obelježeno obožavaocima idola, nije pružalo nikakvu mogućnost da se intenzivnije upozna sa tim religijama. Uz sve to služi činjenica da su mnogi Jevreji i hrišćani kada bi se susreli sa Poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, primali vjeru islam, što jasno opvrgava ovu teoriju, jer bi oni prvi primijetili da je to samo preuzimanje i kopiranje njihovih vjera. Paralele između biblijskih učenja i islamskog vjerovanja mogu se objasniti na način da je objava koja je došla Jevrejima i hrišćanima došla iz istog izvora isto kao i Kur'an, a to je jedan jedini Allah.
