Sigurno da je pitanje morala, etike i lijepog ponašanja tema o kojoj se mora uvijek govoriti i na nju upozoravati jer je ahlak sastavni dio imana, a iman je temelj na kome stoji kompletna i impozantna građevina islama.
Imam Kurtubi rekao je, kako to navodi Ibn Hadžer u svome ‘Fethu’: ‘Ahlak je skup osobina čovjeka pomoću kojih ostvaruje kontakte sa drugim ljudima, a one mogu biti pohvalne i pokuđene. Na primjer, u pohvalne osobine se ubrajaju: praštanje, blagost, plemenitost, darežljivost, strpljivost, izdržljivost prilikom nedaća, samilost, ljubaznost, ukazivanje pomoći i dr., a u pokuđene osobine se ubrajaju njihove suprotnosti.
Ibn Mubarek opisao je lijep ahlak riječima: ‘To je vedrina i osmjehnutost lica, činjenje dobra i suzdržavanje od uznemiravanja i činjenja zla i neugodnosti drugima.Ahlak ima svoje uzvišeno mjesto u islamu. Jedna od osnovnih poruka i zadaća ove uzvišene vjere je izgradnja moralnosti kod ljudi. Na to ukazuju i riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji je rekao: ‘Zaista sam poslan da upotpunim plemenite osobine.Upravo zato je Allah, dž.š, dao da ahlak bude mjerilo vrednovanja ljudi: ‘Zaista su najbolji od vas oni sa najljepšim ahlakom’, kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.
Sigurno da je Resulullah, s.a.v.s, bio primjer svima nama u svom ponašanju, odnosima prema ashabima-drugovima, zatim komšijama, svojoj porodici, pa i prema neprijateljima, kao što je njegov kompletan život uzor na koji se moramo kao vjernici ugledati.Allah, dž.š, rekao je: ‘Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.A Abdullah b. Amr b. el-As, r.a, rekao je: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije bio bestidan niti raskalašen. I sam je govorio: ‘Najbolji od vas su oni s najljepšim ahlakom.
Izgradnjom lijepog ahlaka se upotpunjuje iman-vjerovanje, jer u hadisu stoji: ‘Vjernici sa najpotpunijim imanom su oni koji su lijepog ahlaka.
Ko se okiti ovim pohvalnim svojstvima u svom životu, neka zna da: ‘Nema ničeg težeg na mizanu vjernika na Danu suđenja od lijepog ahlaka. To je i prilika i način kako možemo dostići sevape koje su zaradili vjernici koji su klanjali i postili nafile žudeći za nagradom Svemogućeg: ‘Zaista će čovjek lijepog ahlaka sigurno dostići stepene klanjača i postača.
Pored navedenog plemenita svojstva i ćudoređe će biti razlogom ulaska u Džennet. Muhammed, s.a.v.s, upitan je o tome šta je to što će najviše uvoditi ljude u Džennet, pa je odgovorio: ‘Takvaluk (suzdržavanje i čuvanje od činjenja grijeha, izvršavanje onoga što su Allah i Njegov Poslanik naredili) i lijep ahlak.
I ne samo to, nego osoba lijepog ahlaka dobiva i posebnu nagradu, koja se sastoji od pridobijanja ljubavi i naklonosti Allahovog Miljenika i Odabranika, s.a.v.s, što je premija za svakoga muslimana i muslimanku.
I jednom hadisu s ekaže: “Zaista su mi među najdražim od vas i najbližih
meni po mjestu gdje će sjediti na Sudnjem danu oni koji su najljepšeg ahlaka, a
zaista su mi najmrži od vas i najudaljeniji od mene po mjestu gdje će sjediti
na Sudnjem danu brbljivci, oholi govornici i samodopadni naratori”.
Humejd ibn Hilal rekao je: ‘Došao sam u Kufu i sreo Rebiu ibn el-Hejsema, kod
koga sam prisustvovao kružoku, gdje mi je rekao: “O, brate Benu Adijja, okiti
se plemenitim svojstvima i po njima postupaj i s njima se druži i znaj da je
Onaj koji ih je stvorio to nije učinio i na njih uputio prije nego ih je On
zavolio i omilio njihovim nosiocima”.
Seid ibn el-As rekao je: “O sine moj, zaista su plemenite osobine gorke i mrske
čovjeku, jer da ih je lahko posjedovati, prije vas bi ih imali nevaljali i
pokvareni ljudi, ali sticanje tih osobina zahtijeva strpljivost koju može imati
samo onaj koji spozna njihovu vrijednost i žarko želi i nada se nagradi za
nju”.
El-Fudajl ibn Ajad rekao je: “Ako se budeš družio s nekim, izaberi čovjeka s
lijepim ahlakom, jer te on poziva samo dobru. Draže mi je da mi saputnik i drug
bude griješnik lijepog ahlaka nego učač Kur'ana koji je besraman. Zaista je
griješnik lijepog ahlaka osoba koju u životu vodi razum, nije teret društvu pa
je ljudi vole, a pobožnjak koji nema kod sebe plemenitih osobina i lijepog
ahlaka, teret je ljudima pa ga preziru“.
Asme'i jednom je prilikom rekao: „Kad se mom djedu Aliji primakla smrt, sakupio
je svoju djecu i kazao im sljedeće: „O sinovi moji, postupajte prema ljudima na
način koji će rezultirati da kad budete odsutni, čeznu da vas sretnu, a kad
umrete, plaču za vama“.
Iz ovoga primjera zapažamo brigu roditelja za svojom djecom i svu mudrost
savjeta koji im daje, jer samo korektan odnos i lijepo ophođenje prema drugima
može prouzrokovati uzvraćanje dobrim. Sam odgovor ljudi i njihovo ponašanje
prema nama je ustvari ogledalo nas samih.
Ibnul-Karijje izjavio je: ‘Budite lijepog odgoja i ponašanja, jer ako budete
kraljevi, na taj način ćete osvojiti ljude, ako budete srednjeg staleža, tako
ćete se uzdići na više stepene, a ako budete siromašni, na taj način ćete
postati nezavisni.
Ovdje razumijevamo da moralna osoba
nikako ne može biti na gubitku, naprotiv, to se uvijek isplati i na ovom i na
budućem svijetu; na ovom svijetu uvažavanjem i naklonošću ljudi, a na budućem
uživanjem plodova svoga truda i sticanjem povlaštenog položaja, deredža, zatim
blizine i ljubavi Allaha, dž.š, i Njegovog Poslanika, s.a.v.s.
Ono najbolje i najljepše što roditelj može ostaviti svojoj djeci od nasljedstva
je lijep odgoj, koji će im biti svjetiljka i ukras u njihovom životu.
Pripovijeda Seleme ibn Amir: ‘’Jedanput smo klanjali džumu sa Hasanom El-Basrijem, pa pošto završismo, okupismo se oko njega, a on zaplaka.’’- Zašto plačeš rekosmo mu mi, a on još više zaplaka, zatim poče:
‘’A kako i ne bih plakao? Kada bi nam se na vrata ove džamije pomolio jedan od drugova Božijeg Poslanika a.s., ne bi od Islama među nama poznao ništa osim ovu našu kiblu, kuda se u namazu okrećemo.
Oh, oh! Prazne želje su uništile svijet. Govora ima, ali djela malo; znanja ima, ali strpljivosti nema; vjerovanje postoji, ali čvrstog uvjerenja nema.
Šta je to? Ja vidim ljude, ali ne vidim pameti. Čujem šum, ali ne vidim druga. Ovaj svijet je unišao u vjeru, pa izašao. Znaju šta je dobro, ali ga djelom niječu. Znaju šta je haram, ali ga djelom dozvoljavaju. Vjera im je samo na jeziku. Upitaš jednog od njih da li vjeruje da će za djela račun polagati, a on ti odmah odgovori da vjeruje. Kunem se Gospodarom Sudnjeg dana, da laže.
Od svojstva pravog muslimana je: snaga uz vjeru, odlučnost uz blagost, vjerovanje uz čvrsto uvjerenje, znanje uz blagost, blagost sa znanjem, pamet uz blag postupak, otmjenost u siromaštvu, umjereno vladanje u bogatstvu, milost prema potištenu, darežljivost na pravom mjestu i pravednost uz ustrajnost.
Musliman pravi neće učiniti nasilje ni onome koga mrzi, niti će se ogriješiti pomažući onoga koga voli. Musliman pravi ne ogovara, ponižavajući drugog ne namiguje; ne istražuje mahana; u besposlicu ne govori; bez svrhe se ne zabavlja i ne igra; ne prenosi riječi; ne traži ono što nije njegovo; ne poriče istine, makar se i njega ticalo; ne prelazi granice u isprici; ne sveti se kad nekoga nesreća pogodi; niti se veseli kad neko nešto pogriješi.
Pravi musliman je ponizan i skrušen, kad je u namazu, on žuri da se Bogu klanja.Riječi njegove su pravi lijek; stpljivost njegova je pobožnost; šutnja njegova je razmišljanje; razmatranje njegovo je pouka. Druži se sa učenim ljudima da nauči, među njima šuti da ne pogriješi, a kada govori, govori da se okoristi.
Ako pravi musliman učini nešto što je dobro, on se veseli, a ako pogriješi, traži oprosta; ako ga pak prekori, on opet od njeg zadovoljstvo traži. Ako ga neko ludo ispsuje i izgrdi, on se opet blagim pokaže.Kad mu se nasilje učini on se strpi i opet pravedno postupa. Ne utječe se drugom osim jedinom Allahu, ne traži pomoć osim od jedinog Allaha. Pravi je musliman među ljudima dostojanstven, a u osami sa Allahom zahvalan. Zadovoljava se nafakom, zahvaljuje se na udobnosti, a strpi se u muci. Ako sjedne sa onim, koji su zaboravili Allaha,on se Allaha sjeća, a ako sjedne sa onima koji se Allaha sjećaju, on traži oprosta za svoje grijehe.
Ovakvi su bili Alejhisselamovi drugovi, jedan po jedan sve dok nisu pomrli.
Ovakvi su bili vaši dobri preci. Vaše stanje se izmjenilo zato što ste vi svoj postupak promijenili. Ne zaboravite: Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni svoj postupak, a kad Allah htjedne jedan narod (radi grijeha) kazniti, niko te kazne ne može odbiti i niko im ne možeosim Allaha pomoći».
