Ovaj članak je nastao u okviru projekta Put mira – medijska kampanja i informisanje za bolje crnogorsko društvo koji je podržao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crrnoj Gori za 2023. godinu, koordinator Alis Berović
Zaštita životne sredine sa aspekta Islama
Zaštita životne sredine, u današnjem kontekstu, postala je jedan od ključnih izazova za čitav svet. Globalna zagrevanja, zagađenje voda i vazduha, nestanak biodiverziteta i uništavanje prirodnih resursa ugrožavaju život na planeti, a posledice tih delovanja pogađaju i najugroženije delove sveta, naročito siromašne zajednice. Iako se pitanje zaštite životne sredine često razmatra iz perspektive nauke, politike i ekonomije, sve više se ističe i značaj etičkih, filozofskih i religijskih principa koji mogu da ponude smernice za održivo upravljanje prirodom.
Islamski pogled na životnu sredinu se, u tom kontekstu, može posmatrati kao integralni deo moralnog i duhovnog života. Islam se u mnogim aspektima života poziva na odgovorno ponašanje prema prirodi, na poštovanje zakona koje je Bog postavio za svet, i na harmoničan odnos čoveka prema svim Božjim stvorenjima. U osnovi islamskog pristupa zaštiti životne sredine leži koncept tawhida (jedinstva Boga), koji podrazumeva da su svi elementi sveta, uključujući prirodu, stvoreni i obdareni životom od strane Božije volje, te da je čovek odgovoran za očuvanje tog sveta.
1. Islam kao religija ravnoteže
Jedan od ključnih principa u islamu jeste ravnoteža (mizan). Bog je stvorio svet u savršenoj ravnoteži, kako bi sve njegove komponente bile međusobno povezane i u harmoniji. Kuran, sveti tekst islama, često ističe da je priroda Božje stvaranje koje treba čuvati, štititi i poštovati. Na primer, u Kur'anu se kaže:
“On je stvorio nebesa i Zemlju u šest dana i postavio na njima planine da ne bi kolebali Zemlju. I na njoj je stvorio svaku vrstu živih bića.” (Kur'an, 31:10)
Ovaj stih ukazuje na Božji plan u stvaranju sveta i na činjenicu da je priroda pažljivo projektovana da bude u ravnoteži. Razumevanje i očuvanje tog balansa predstavlja osnovu islamskog stava prema životnoj sredini.
2. Čovek kao Božji poslanik na zemlji
U Islamu, čovek je poslanik Božji na zemlji, nosilac odgovornosti za očuvanje svega što je Bog stvorio. Čovek, kao khalifa (Božji nameštenik na zemlji), nije vlasnik prirode, već njen čuvar. Ova uloga čoveka u svetu zahteva odgovorno ponašanje prema svim prirodnim resursima. U tom kontekstu, Islam se protivi bilo kakvom razbacivanju resursa, jer se smatra da bi to bilo nepoštovanje Božije volje. U Kur'anu se kaže:
“I ne rasipajte (ne trošite) imanje; zaista su rasipnici braća šejtana, a šejtan je svom Gospodaru nezahvalan.” (Kur'an, 17:27)
Ovaj stih naglašava važnost umjerenosti i umerenog korišćenja resursa, kao i opasnost od neodgovornog ponašanja prema njima.
3. Pravo na vodu i njeno očuvanje
Islam se, takođe, duboko brine o očuvanju vodnih resursa, koji se smatraju najdragocenijim resursom na planeti. U kur'anskom tekstu i hadisima (izrekama Poslanika Muhameda) postoji mnogo nagoveštaja o važnosti vode kao nečega što treba čuvati i koristiti odgovorno. Poslanik Muhamed je rekao:
“Ne zagađujte vodu, čak i kada budete pored tečnog potoka.” (Sahih Muslim)
Ovaj hadis naglašava važnost čuvanja kvaliteta vode, kao i odgovornosti ljudi da ne uništavaju vodne izvore. Voda je ne samo osnovna potreba za život, već i simbol čistoće i Božje milosti.
4. Zaštita životinja i biljaka
Islam je vrlo jasan kada je u pitanju odnos prema životinjama i biljkama. Svi životi, bilo da se radi o životinjama, pticama ili biljkama, smatraju se Božjim stvorenjima koja zaslužuju poštovanje i zaštitu. Poslanik Muhamed je, u mnogim svojim hadisima, isticao kako je obavezno postupati sa životinjama sa saosećanjem i brigom. On je rekao:
“Ko pokaže milost prema stvorenjima Božjim, i Božija milost će biti na njemu.” (Sahih al-Buhari)
Islam se protivi okrutnosti prema životinjama i, u mnogim slučajevima, naglašava potrebu za njihovim zaštitom. Biljke i drveće takođe imaju svoju vrednost u islamu, jer su deo Božjeg stvaranja, a njegujući ih, ljudi pokazuju zahvalnost prema Stvoritelju.
5. Zakon o odgovornosti za zemlju: Umjerenost i štedljivost
Islam se protivi neumjerenosti i ekstravaganciji u svim aspektima života, pa tako i u korišćenju prirodnih resursa. Kuran često poziva na umjerenost, umerenost u konzumaciji hrane, energije i resursa, jer je ekstremno ponašanje destruktivno i za pojedinca i za zajednicu. U Kur'anu se kaže:
“O deca Ademova! Uzmite ukrase svoje pri svakoj džamiji, i jedite i pijte, ali ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike.” (Kur'an, 7:31)
Islam poziva na racionalno korišćenje resursa, naglašavajući da su oni Božja imovina, koja treba biti tretirana s poštovanjem. Ova poruka uključuje sve resurse, od hrane i vode, do energenata i prostora, pozivajući na očuvanje i zaštitu.
6. Ekološki principi i održivi razvoj
Iako Islam nije imao mogućnost da se bavi modernim izazovima u vezi sa životnom sredinom, njegov okvir etičkog ponašanja pruža osnovu za održivi razvoj. Zakon o istihara (dobrom, ispravnom) ponašanju u životu, uključujući upravljanje prirodnim resursima, može biti temelj za razvoj ekoloških politika koje balansiraju ljudske potrebe sa očuvanjem prirodnog sveta.
Takođe, Islama postavlja velike vrednosti na zajedništvo i brigu o drugima, što uključuje i druge vrste života koje sačinjavaju ekosistem. Ispravna islamska praksa zahteva da svaki pojedinac razmišlja o posledicama svojih postupaka na prirodu, kao i o tome kako doprinosi opštem stanju životne sredine.
Poruka
Islam ima duboke i široke principe koji podržavaju očuvanje i zaštitu životne sredine. Od poštovanja prirodnih resursa, preko odgovornosti čoveka kao Božijeg poslanika na zemlji, do naglašavanja važnosti ravnoteže, umerenosti i saosećanja prema svim Božjim stvorenjima, islam nudi bogat etički okvir za rešavanje ekoloških problema. Pozivajući na čuvanje zemlje i njenih resursa, islam ističe kako odgovorno upravljanje prirodom ne samo da osigurava dugoročni opstanak ljudi i drugih vrsta, već i predstavlja čin poštovanja prema Stvoritelju. U vremenu globalnih ekoloških izazova, islamski principi zaštite životne sredine pružaju smislene smjernice za održiviji i harmoničniji odnos čoveka prema prirodi.
Ovaj članak je nastao u okviru projekta Put mira – medijska kampanja i informisanje za bolje crnogorsko društvo koji je podržao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crrnoj Gori za 2023. godinu, koordinator Alis Berović
Stavovi izraženi u ovom članku su stavovi autora i nužno ne moraju da predstavljaju stavove donatora Fonda za manjine
