Islamofobija 9

Bez obzira na motive, neprihvatljivo je i protiv interesa muslimana, ubijanje civila (u nekoliko evropskih gradova u posljednje vrijeme) pod plaštom osvete za zločine SAD, Rusije i njihovih saveznika koje su činili i čine protiv civila u Siriji, Iraku, Avganistanu… Ali kao u narodnoj basni^[1] o vuku i jagnjetu, muslimani šta god danas da urade to se neće svidjeti neofašističkim i neokolonijalističkim vukovima iz SAD-a i dijela država EU. To ne znači da je situacija beznadežna. Tako je nobelovac Ivo Andrić koristeći ovu narodnu umotvorinu napisao priču ‘‘Aska i vuk’’ u kojoj je jagnje poslije mukotrpnog umnog i fizičkog napora ostalo živo. Tu Andrićevu priču smo objavili u ovom broju, a narodna basna ide ovako:

‘‘Došlo jedno jagnje na potok da se napije svježe vode. Mirno je i tiho pilo, nikom nije smetalo, nikoga nije uznemiravalo. Odjednom se, odozgo iz šume pojavio vuk, bijesan nasilnik željan jagnjećeg mesa. – Kako se usuđuješ da mutiš vodu koju pijem? – zaurlao je. – Bićeš kažnjen za takvu besprimjernu drskost! – Gospodine vuče – odgovori jagnje smireno – nemojte se žestiti, priberite se razmislite: kako vam ja mogu mutiti vodu kada sam čitavih dvadeset koračaja nizvodno. Potok teče od vas ka meni, vidite li? – Misliš? Mutiš, kad ja kažem! – urliknu nasilnik. – A rekao bih i da si ti onaj što je o meni prošle godine po svim pašnjacima zlo govorio! – Prošle godine, gospodine? Prošle godine nijesam bio ni rođen, ja sam još sisanče – odgovori jagnje. – Ako nijesi ti, onda je tvoj stariji brat! – grmeo je dalje vuk. – Stariji brat, gospodine? Moja majka se ovog proljeća prvi put ojagnjila, ja nemam brata! – Svejedno, to je onda bio neko iz tvog naroda! – uporno je vikao vuk. Svi vi, a i čobani i psi, neprekidno me ogovarate, čuo sam, svuda se priča! Sad ćeš mi platiti! – pa dograbi jagnje i odnese ga u svoju jazbinu. Proždrao ga tamo… Zasuzio je zec koji je sve to iz prikrajka posmatrao, žao mu bilo jagnjeta, kroz suze je rekao: Laž kao istinu nasilnik ima, – / krivdom se služi, vara u svemu, / slabije gazi, hrani se njima, / al’ kraj će doći, jednom i njemu!’’

Tema basne Vuk i jagnje je jedna od vječitih tema o borbi između dobra i zla u kojoj pratimo dijalog između vuka i jagnjeta gdje se ističu negativne osobine vuka: zlo, tiranija, nasilništvo, otimačina…, i pozitivne osobine jagnjeta: nevinost, naivnost, dobrota… Prikazujući vuka kao tiranina i napasnika, narodni pripovjedač zapravo ukazuje na sve one negativne osobine koje vladaju u društu na mikro i makro planu. Tako se i danas izazivaju napetosti u svijetu kako bi se sukobljene strane podstakle da se utrkuju u naoružavanju; izazivaju se lokalni i regionalni oružani sukobi kako bi se još povećala potrošnja-prodaja oružja, sve sa ciljem kako bi proizvođači oružja mogli da nastave i povećaju svoje kapacitete; lažna briga zbog kršenja ljudskih prava u državama čije diktatorski režimi ne pokazuju interes za podanički odnos prema neokolonijalistima; medijska satanizacija takvih režima; organizovanje i finansiranje pobune protiv neposlušnih režima i izazivanje oružanih sukoba u tim državama pretvarajući ih u disfunkcionalne države, odnosno žarišta sektaških sukoba; pljačkanje prirodnih resursa razorenih država…

Ukazujući na vuka kao tiranina koji je sklon nasilju, bez vidljivog razloga, narodni pripovjedač ukazuje na ljude koji imaju iste osobine i koji postoje i postojaće, nažalost u svakom društvu. Nasuprot vuka je jagnje, kao simbol čiste duše, koje pokušava da mu lijepim riječima ukaže da griješi. Inače je poznato da se nasilnicima ne može ukazati na grešku, da reaguju još nasilnije na molbe, lijepe riječi, argumentovanu raspravu… jer to vide kao slabost i postaju još agresivniji.

• 

---

^[1]           Basna je kratka priča u prozi u kojoj su glavni junaci životije. Većina basni predstavlja alegorični prikaz određenih životnih situacija i ljudskih osobina. U narodnim basnama utkano je životno iskustvo brojnih generacija naših predaka. Na kraju basne je pouka, odnosno poruka, što je takođe karakteristika ove književne vrste