Ne umanjujući brojne probleme koje izazivaju pojedinci i grupe afro-azijskog porijekla (islamkog identiteta) u EU i SAD, činjenica je da je apsolutna većina njih došla u EU i SAD iz ekonomskih razloga, u potrazi za boljim životom. Niti ćemo ih pravdati da su iz siromaštva pobjegli zbog štete koje su bivše kolonijalističke sile (Francuska, Engleska, Italija, Belgija, Holandija…) nanijele ekonomskom razvoju brojnih država u Africi i Aziji. To su historijske teme. Vratimo se činjenici da su decenijama, (uglavnom poslije II svjetskog rata) između ostalih i Arapi od Magriba do Mašrika, Persijskog zaliva i drugih mjesta, zatim Turci i pripadnici drugih naroda dolazili u EU i SAD kako bi radeći većinom teške fizičke poslove zaradili novac koji su slali svojim porodicama, a kasnije se manje ili više integrisali u okruženje, formirali nove ili vršili spajanje porodica i ostali da žive u novim domovima u novim domovinama.

Antidiskriminacija za bolje crnogorsko društvo – medijska kampanja i informisanje uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore za 2021.
Muslimani nikom nijesu smetali (osim rijetkim ksenofobima i neonacistima), nikoga nijesu uznemiravali. Iako nijesu imali (i nemaju) uvijek ista prava, svakako su imali (i imaju) iste obaveze prema državi u kojoj žive. Kršenje nekih dužnosti od strane pojedinaca ili manjih grupa trebalo se i treba kažnjavati bez stvaranja atmosfere progona kroz nasrtaje na vjerska prava: zabrana hidžaba, nikaba, burkinija, izgradnje munara i džamija, podjele besplatnih Kur’ana…
Kao što u basni ‘‘Vuk i jagnje’’ vuk otvoreno napada jagnje: „Kako se usuđuješ da mutiš vodu koju pijem?“ tako je poslije raspada SSSR-a učinjeno mnogo napora da se islam i muslimani prikažu kao zastrašujući neprijatelj i tako zamijene ‘‘opasnost’’ koju je za SAD u hladnoratovskom periodu predstavljao komunizam. A kako je trka u naoružavanju tokom Hladnog rata donijela i neslućeni razvoj vojne industrije koja donosi neslućeni profit, mir na duži period bi značio propadanje ekonomije SAD-a koja se zasniva u značajnom dijelu na proizvodnji/prodaji naoružanja. Kako su arapske države bogate prirodnim resursima, a razjedinjene, imperijalisti žedni profita raspiruje konflikte, odnosno trku u naoružanju na Bliskom istoku i svijet umjesto komunizma plaše terorizmom.
U basni uplašeno malo jagnje smiruje vuka ukazujući mu da nije logično da je ono krivo što je voda mutna (ako je uopšte mutna) ali, zli vuk bez obzira na jasan dokaz ne odustaje, kao što ne odustaju ni tirani koji imaju slične osobine, kada odluče da napadnu nejakog. Tada će se potencijalne žrtve optužiti za sve i svašta: posjedovanje hemijskog oružja, ubijanje civila, uništavanje svjetske baštine, kršenje prava manjina, gušenje slobode medija, silovanja, klanja, i naravno terorizam koji teroristi žele da prenesu na sve druge koji drugačije misle.
Dakle tirani (zlo)upotrebom novinara i medija i samo jedan ispisani grafit npr. ‘‘ISIS’’, ‘‘šerijat’’ i slično podignu na tron najvažnije svjetske vijesti i uznemire javnost. Tirani na putu ostvarivanja cilja pojedinačne ekcese predstavljaju kao rat svih muslimana protiv ‘‘zapadnjačkih vrijednosti’’. Ne interesuje ih istina da su izazvali sukobe na Bliskom istoku, uništili hiljade hiljada života, širili mržnju, huškali, naoružavali, finansirali sukobljene strane, da rat traje godinama, da nema mirovnih inicijativa… Optužuju žrtve da vrše invaziju na Evropu, a zanemaruju činjenicu da su im oni porušili domove izazivanjem i podstrekivanjem rata; optužuju sve muslimane zbog pojedinačnih zločina iz mržnje koji su sasvim očekivani u haosu kojem svjedočimo: hiljade izbačenih bombi nad gradovima Sirije, Iraka, Libije… a onda je u ‘‘srcu islamskog svijeta’’ novi američki diktator (koji je pokazao da je lak na obaraču) pročitao govor u kome je koristio sinonim islamistički umjesto islamski teror i ekstremizam[1] vrijeđajući sve muslimane i tako širio govor mržnje protiv muslimana, optužujući ih da su ekstremisti i teroristi, iako je bivša američka administracija koristila termin nasilni ekstremizam za teroristički napad u Parizu.[2]
U basni vuk nastavlja da napada nedužno jagnje veleći mu da ako i nije on mutio vodu onda je sigurno on pričao loše o vuku ili njegov stariji brat. Pa čak i kada mu jagnje objašnjava da ono nema starijeg brata, zli vuk ne odustaje, već veli: „Svejedno, to je onda bio neko iz tvog naroda! – uporno je vikao vuk. – Svi vi, a i čobani i psi, neprekidno me ogovarate, čuo sam, svuda se priča! Sad ćeš mi platiti!’’
Cilj je jasan: stvoriti jaz između muslimana i većine nemuslimana koji kritički ne razmišljaju kako bi se svi muslimani optužili za sve loše po principu: „To je neko od muslimana počinio napad’’ i tako kreira ambijent za pokretanje masovnih zločina iz mržnje nad muslimanima. Svi argumenti da muslimani nijesu krivi neće važiti, krenuće talasi napada na džamije, muslimanke sa hidžabom, hapšenja muškaraca sa bradom, prebijenja, zatvaranja, ubistva, logori i progoni… Sve ono što je viđeno prije i tokom II svjetskog rata, ali u tokom velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Antidiskriminacija za bolje crnogorsko društvo – medijska kampanja i informisanje uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore za 2021.
[1] ‘‘That means honestly confronting the crisis of Islamist extremism and the Islamist terror groups it inspires. And it means standing together against the murder of innocent Muslims, the oppression of women, the persecution of Jews, and the slaughter of Christians.’’
Vidjeti više na: https://www.whitehouse.gov/the-press-office/2017/05/21/president-trumps-speech-arab-islamic-american-summit
[2] http://balkans.aljazeera.net/vijesti/bijela-kuca-nasilni-ekstremizam-ne-radikalni-islam