Islamofobija 13

Zašto se napadaju nedužni civili? Jasno je da je riječ o zločinima iz mržnje, a ne nikako o napadima na ‘‘nevjernike’’ ili hrišćane, niti je riječ o mržnji ‘‘zapadnih vrijednosti’’ ili ‘‘zapadnih država’’, već se radi o odmazdi zbog vojnog terora koalicije država predvođene SAD-om (i Rusije) u Siriji i Iraku. Skoro svako mjesto može postati meta napada (kafić, restoran, tržni centar, dvorana…); žrtve mogu biti svi (vojnici, policajci a najčešće civili žene i djeca); sredstva za napad su skoro neograničena: hladno ili vatreno oružje, eksplozivna naprava, automobil… Sumnja da je neko potencijalni napadač može pasti na svakog ko ‘‘izgleda kao terorista’’ što će dovesti do stigmatizacije i kršenja prava muslimana, a nadzor sigurnosnih službi i(li) zabrana kretanja osumnjičenih može biti razlogom njihove radikalizacije, te je hitno potrebno pronaći rješenja za ovaj veliki problem.

Pogrešno je razmišljenje (ako ga uopšte ima) da će većina slobodoumnih građana EU i SAD-a poslije napada na civile reći: ‘‘Terorističkih napada ne bi bilo kod nas da naše vlade ne vrše vojni teror u tim dalekim državama, ubijaju njihove civile, pljačkaju njihove prirodne resurse, sukobljavaju ih i naoružavaju…’’ jer napadi kao čin osvete na civile u EU i prijetnje na youtubeu i društvenim mrežama odgovaraju samo neprijateljima muslimana. Ali i čekanje da sve ovo prođe nije rješenje. Problem neće nestati ako se napravimo da ga ne vidimo. Rješenje je razum, rad, mir, istina i ljubav. Pametan i uporan rad isključivo mirnim putem da se poraze istinom i ljubavlju kao najjačim oružjem koje nemaju oni koji kreiraju ambijent za mržnju i zločine iz mržnje prema muslimanima!