Islamofobija 19

Jasno je da jedino ako neoimperijalisti izazovu veliki haos na Bliskom istoku mogu u plamenu šitsko-sunitske mržnje na palestinskim teritorijama osnovati tzv. Veliki Izrael… U redu, u redu! Ako je to teorija zavjere, nema problema. Neka cionisti prihvate mirovni plan o dvjema državama: Izraelu i Palestini sa Istočnim Jerusalimom umjesto što nastavljaju sa izgradnjom nelegalnih naselja s ciljem stvaranja uslova za aneksiju Istočnog Jerusalima, umjesto što nacističko[1]-cionistički režim Izraela drži stanovništvo Palestinskog geta Gaza u najvećem konc-logoru na svijetu i ubija iz snajpera i dronova palestinske demostrante ‘‘naoružane’’ pračkama i starim automobilskim gumama… I da, neka i tzv. šije i tzv. sunije umjesto što dove (mole se) za Palestinu na kraju svake hutbe, organizuju selfi-proteste sa palestinskim zastavama prihvate plan koji podrazumijeva trajan mir i bezbijednost Izraela u okruženju muslimanskih država sa slobodnom Palestinom sa glavnim gradom Istočnim Jerusalimom, Gradom mira i međureligijskog susreta i saradnje.

Ovo se odnosi podjednako i na tzv. šije i na tzv. sunije i ostale razne ‘‘ije’’[2] koji razjedinjuju svjetsku muslimansku zajednicu. Kerbela u naše vrijeme znači prekinuti sa licemjernim žaljenjem za Poslanikovom, a.s., porodicom dok se istovremeno širi mržnja prema tzv. sunijama; odnosno prestati licemjerno slijediti Poslanika, a.s., dok se istovremeno širi mržnja prema tzv. šijama. Zbog toga i jedna i druga stran(k)a: Ehlu-s-sunne ve el-džema’a[3] i ši’at Ali[4] su u krivu jer širenjem govora mržnje muslimane drže zarobljene u podjelama iz prošlosti, a samo tako te stran(k)e mogu vladati nad zavađenim muslimanima skrećući im pažnju sa životnih problema: nepismenost, nizak nivo obrazovanja, visoka stopa nezaposlenosti, niska primanja, ekstremno siromaštvo kod velikog dijela stanovništva, brojne bolesti i neefikasan zdravstveni sistem, korupcija, besperspektivnost kod mladih, zagađena životna sredina, nizak stepen ekološke svijesti, širenje bolesti zavisnosti, lažne vijesti, govor mržnje u medijima, dostupnost pornografije… I mladi ljudi ispunjeni bijesom, mržnjom, tugom, razočarenjem, nestrpljenjem, očajem… postaju plijen manipulatora vjerskim osjećanjima i njihovoj šiitsko-sunitskoj propagandi o sukobima i pitanjima starim 14 vjekova. Tako im se aktuelni globalni i regionalni geostrateški sudari i sukobi na Bliskom istoku (koji su zasnovani na pohlepi neoimperijalista i marionetskih režima) predstavljaju kao vjerski sukobi između nemuslimana i muslimana, između šita i sunita, između Arapa i Iranaca, između ovih i onih.

Napad na sirijski režim kao još jednu prepreku za napad na Iran je također uz pomoć neoimperijalističkih medija predstavljen kao šiitsko-sunitski sukob sve dok pobunjenički pokret ‘‘Islamska država u Iraku i Siriji’’ nije pokvario neoimperijalističke planove zaustavljajući svoje napade na preostale teritorije pod kontrolom sirijskog režima, a istovremeno napadajući rivalske skupine s ciljem preuzimanja kontrole nad njima, konsolidovanja redova, formiranja i jačanja nove ‘‘Islamske države’’ na osvojenim teritorijama u Iraku i Siriji. Zbog tog neočekivanog  poteza neoimperijalisti su IDIŠ preko noći proglasili terorističkom skupinom i kriminalizovali odlazak dobrovoljaca na strana ratišta (Siriju). A da je IDIŠ nastavio po planu neoimperijalista da napada režimske snage u Siriji bili bi hvaljeni kao oslobodioci, naoružavani lahkim naoružanjem, a dobrovoljci koji bi se IDIŠ-u pridruživali od Amerike preko Evrope do Australije bi bili veličani kao junaci koji se žrtvuju za slobodu Sirije. U tom slučaju na eventualne zločine pojedinih IDIŠ-ovih boraca neoimperijalistički mediji bi žmurili. Jednostavno rečeno neoimperijalisti ne znaju ništa drugo osim za duple standarde.

Muslimani ne smiju zaboraviti kako su na početku sirijske katastrofe pojedini tzv. ‘‘šejhovi’’ i ‘‘hodže’’ Bliskog istoka i Turske širili mržnju prema šijama, kako su pojedini tzv. ‘‘imami’’ i ‘‘alimi’’ Balkana i EU širili mržnju prema šijama i tako najčešće nesvjesno regrutovali – uvjereni smo – iskrene i dobre muslimane (uz dio možda avanturista i po nekog ekstremistu) da idu u Siriju da se bore protiv ‘‘rušitelja sunitskih džamija, silovatelja sunitskih muslimanki, ubica sunitske djece…’’, da bi ih kasnije te iste fejsbuk-daije nazivale: haridžijama, teroristima, ekstremistima, američkim plaćenicima ili samo plaćenicima. Zato je obaveza svih muslimana, a posebno uleme da ne dozvole da se ponovi tako nešto u potencijalnom novom sukobu na Bliskom istoku (i bilo gdje drugdje).


[1]           . Vjekovni antisemitizam, stradanja Jevreja prije a posebno za vrijeme Holokausta ne mogu biti paravan iza koga je moguće (sa)kriti jednim dijelom nacistički karakter izraelskog režima

[2]           . Postoji hadis koji govori o tome da je Poslanik, a.s., rekao da će se njegov ummet podijeliti na 73 grupe, (više nego ostale dvije Abrahamske religije), te da će samo jedna ući u džennet (raj).

[3]           . Sljedbenici Poslanikovog, a.s., sunneta – prakse

[4]           . Pristalice Alijje bin Ebi Taliba, oca Poslanikovih, a.s., unuka Hasana i Huseina