Islamofobija 26

Šta mogu i trebaju da urade muslimani u vremenu ‘‘dnevne doze islamofobije’’?

Prvo, treba da svakodnevno doprinose širenju istinitih informacija o islamu kako bi se smanjile i izbrisale postojeće predrasude o islamu i muslimanima koje su, kao i sve predrasude, povezane sa mržnjim, prezirom, netolerancijom i agresivnošću; na taj način će se smanjiti i(li) zaustaviti napadi na muslimane i na taj način će se preventivno djelovato na izbjegavanje potencijalnih konflikata kako na lokalnom tako i globalnom nivou.

Muslimani trebaju podizati svijest o opasnosti koju donosi širenje islamofobije, a istovremeno potencirati da su nasilje i terorizam haram (zabranjeni) i da štete muslimanima. Nasilje koje pojedinci ili grupe muslimana izvrše u ime odmazde samo otežavaju položaj muslimana u EU, SAD i cijelom svijetu te nijesu prihvatljivi sa stanovišta šerijata, odnosno interesa muslimana. Takođe, kršenje međunarodnih običaja ratovanja nanosi najveću štetu upravo muslimanskim pobunjenicima ali i svim ostalim muslimanima.

Muslimani trebaju osuditi antisemitizam, svaki govor mržnje, pomagati drugima, stalno pokazati da su produktivni, korisni i konstruktivni članovi zajednice jer je ovo vrijeme do sada najvećeg propagandnog rata[1], borbe između istine i laži.

Ako muslimani budu burno reagovali na provokacije, ili ako budu ćutali i prihvatili da žive u strahu ili ako se pak stalno budu izvinjavali za svaki zločin koji počini pojedinac ili grupa muslimana onda će izgledati u očima nemuslimana kao saučesnici. Dakle, muslimani ne smiju izgubiti propagandni rat, moraju biti mudriji od neofašista pod čijom su kontrolom tzv. ‘‘svjetski mediji’’ te naći načine da se svjetskoj javnosti ponude precizna objašnjenja oko svih aktuelnih problema. Kao npr. da je terorizam haram (zabranjen) ali i da je posljedica vojnog i svakog drugog terora nad muslimanima i samim tim terorizam neće biti u potpunosti iskorijenjen sve dok se ne otklone uzroci koji su doveli do nečijeg terorističkog ponašanja. I na kraju, muslimani trebaju ponavljati koliko god to bude trebalo: samo sa poštovanjem različitosti i saradnjom možemo ovaj svijet učiniti boljim mjestom za život, za sve ljude. A sve ovdje rečeno se naročito odnosi na odgovorne vođe unutar islamskih zajednica.

Dok se iz dana u dan pogoršava stanje muslimana u EU i ostatku svijeta, zločini potresaju dio arapskog svijeta i Tursku, dok izbjeglice iz tih i drugih država prelaze hiljade kilometara da pronađu bolji život u EU, kada većina muslimana ne obavlja namaz, ne zna da čita i ne razumije Kur’an, a milioni koriste, proizvode i prodaju alkoholna pića, narkotike i duhanske proizvode, bave se kriminalom, prostitucijom, krađom na namještenim tenderima, kada su pornografija i nasilje dostupna na klik…, na društvenim mrežana sujetni muslimani i ‘‘šejhovi’’ umjesto za sevapima trče za lajkovima. Kao da žive na nekoj drugoj planeti i u nekom drugom vremenu troše dane i noći u raspravama[2] o akidi, mezhebima, menhedžima i naravno šijjama te uz nezaobilazne psovke i ružne riječi šire govor mržnje i pojačavaju podjele među muslimanima.


[1]           Pod uticajem zapadnjačke propaganda “džihad”se  prevodi  kao “sveti rat”, a ako prevedemo riječi “sveti rat” na arapski jezik onda je to “harbun muqaddasatun” a ne ‘’džihad’’. U lingvističkom smislu, arapska riječ ‘’džihad’’ znači ‘’borba’’ ili ‘’napor’’.

[2]           I poslije dvije decenije intenzivnog raspravljanja još su kod muslimana u vrhu popularnosti teme o dužini brade, skraćivanju nogavica, mevludu, načinu određivanja početka mjeseca…