Koliko su evropski muslimani opterećeni rastom broja muslimana u svijetu kao i rastom broja konvertita vidi se prema komentarima i najnovijim procjenama fejsbukovaca da u svijetu ima dvije milijarde muslimana! Istovremeno i Evropljani nemuslimani uveliko precjenjuju broj muslimana u zemljama EU što se vidi iz ‘‘Ipsos mori’’ istraživanja razlike između percepcije i stvarnog broja muslimana u nekim državama.
Antidiskriminacija za bolje crnogorsko društvo – medijska kampanja i informisanje uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore za 2021.
Na pitanje: “Na svakih 100 stanovnika u vašoj zemlji koliko ima muslimana?” Francuzi su procijenili da 31% njihovih državljana čine muslimani, dok je stvarni broj samo 7,5% (razlika + 23,5%). Italijani procjenjuju da su 23% njihovih državljana muslimani od stvarnih 5,5% (razlika + 17,5%). Nijemci smatraju da 21% njihovih državljana sačinjavaju muslimani, dok je stvarni broj 5% (razlika + 16%). Belgija 21 – 7 = + 14%, Rusija 24 – 10 = + 14%, Holandija 19 – 6 = + 13%, Švedska 17 – 4,6 = + 12,4%, Španija 14 – 2,1 = + 11,9%, Norveška 12 – 3,7 = + 8,3 posto, Velika Britanija 15 – 4,8 = + 10,2 posto, Norveška 12 – 3,7 = + 8,3%, Srbi smatraju da su 13% državljana Srbije muslimani, dok je stvarni broj 3,1%[1], Poljaci procjenjuju da u Poljskoj živi 7% muslimana od stvarnih samo 0,1 što je razlika + 6,9%, Mađarska 6% – 0,1% (razlika 5,9%), Crna Gora 24 – 19,1 = 4,9%, Česi smatraju da 3 % njihovih državljana sačinjavaju muslimani, dok je stvarni broj 0,1% (razlika 2,9%).
Muslimani u Evropi i cijelom svijetu neorganizovano posmatraju radikalizaciju i fašizaciju sve većeg broja nemuslimana uslijed organizovane antimuslimanske propagande i retorike neokolonijalista, ekstremne desnice, populista[2], ksenofoba[3]… s ciljem stvaranja ambijenta za pokretanje ‘‘kristalnih noći’’ nad muslimanima u Evropi kao uvod u velike sukobe i zločine.
Dok se neokolonijalisti bore protiv izmišljenog neprijatelja[4] pod plaštom odbrane slobode medija i drugih ‘‘zapadnih vrijednosti’’ šta god to značilo, svijet se guši u lažnim vijestima i propagandi tih istih medija koji u posljednje dvije decenije siju mržnju prema muslimanima. U ambijentu siromaštva, bolesti, nepravdi, straha, sumnji, nasilja, ekstremizma, miliona obeskućenih i raseljenih migranata koji tumaraju bespućima, dave u moru, smrzavaju… takva propaganda daje prve rane plodove – zločine iz mržnje. Ovo nije EU koju smo znali.
Od 11. 9. 2001. kada su američke vlasti izdale ‘‘dozvolu za ubijanje’’ svih koji predstavljaju ‘‘globalnu terorističku prijetnju’’ (ne želeći da se bave uzrokom, već samo posljedicama terorizma), primjenjujući u proteklih deceniju i po ‘‘preventivne napade’’ na neprijatelje u inostranstvu, uzgred ubijajući civile tokom ekspanzionističke politike ‘‘širenja demokratije’’ guraju u propast EU i ostatak svijeta. Tako je nedavni predlog populista da se u jednoj članici EU građani naoružaju i da im se izda ‘‘dozvola za ubijanje’’ teroriste u slučaju napada čak i kada nijesu oni sami ugroženi, trasirao put militarizaciji i homogenizaciji neonacističkih i ksenofobičnih snaga u EU. Pandorina kutija je otvorena onog trenutka kada vlasti uplaše građane i onda im saopšte da je sasvim u redu ubiti nekog ko puca a izgleda kao terorista. Samo treba znati prepoznati teroristu. Julia Hall, strućnjak ‘‘Amnesty International’’ za borbu protiv terorizma napisala je sljedeće: “Širom područja EU svjedoci smo da se muslimani i stranci poistovjećuju sa teroristima… ta vrsta stereotipa loše se odražava na pripadnike tih grupa i među njima izaziva veliki strah.”
Plasiranje sličnih populističkih predloga negativno utiče na manje obrazovane ljude koji većinom bez razmišljanja prihvataju sve laži koje im se serviraju. Kontinuirano plansko širenje straha, panike i mržnje među građane EU pretvoriće je u naličje terorizma. Rat protiv izmišljenog neprijatelja i dnevna doza islamofobije drži ljude u uvjerenju da je ispravna njihova mržnja prema evropskim muslimanima i muslimanima migrantima u Evropi, terajući ih da zbijaju redove.
Već su se desili napadi iz mržnje[5] na žene sa hidžabom,[6] burkom[7] i burkinijem.[8] Da li će EU prihvatiti mogućnost da se jednoj vjerskoj grupi ponovo stavi traka oko ruke, u ovom slučaju traka zelene boje? Ili u duhu sa vremenom zelena nanogica za ‘‘one koji mogu izvršiti napad u svako doba’’.[9] Tako je nekoliko zločina iz mržnje u EU[10] (napadi na civile se nazivaju terorizam ako ubica ima muslimansko ime)[11] poslužilo populistima i nacionalistima na vlasti u državama članicama EU za dodatnu restrikciju prava i sloboda građana kroz postavljanje video nadzora na svakom mjestu, pojačanu kontrolu putnika, evidenciju u posebnim registrima uključuju zabranu kretanja muslimana koji nijesu optuženi ni za kakav zločin po principu: “Sumnjiv si mi, pa ću ti ograničiti prava, jer vjerujem da ćeš možda počiniti zločin.”[12] Fašizam se vraća kući.
Antidiskriminacija za bolje crnogorsko društvo – medijska kampanja i informisanje uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore za 2021.
[1] Vjerovatno je ovolika razlika zbog različitog tretiranja statusa Kosova i Metohije
[2] Naziv koji se koristi kako bi se opisala politička stranka ili pojedinci sa vrha stranke koji u svrhu sticanja političke podrške zloupotrebljava neobrazovanost i neinformiranost niže klase kako bi stekli ili održali vlast. Kao populističke metode u tom smislu se najčešće opisuju razni demagoški trikovi, davanje nerealnih obećanja u političkim programima, korištenje široko uvriježenih ksenofobnih predrasuda u svrhu ocrnjivanja političkih protivnika te – nakon sticanja vlasti – preduzimanje među širokim slojevima popularnih, ali dugoročno neodrživih i štetnih mjera
[3] Strah prema strancima ili nepoznatom; od grčkih riječi ksenos, što znači stranac i fobos – strah. Pojam se koristi za opisivanje straha ili mržnje prema stranicima ili uopšteno, prema ljudima drugačijim od samoga sebe. Ksenofobija može uzrokovati nasilje, odnosno zločine iz mržnje
[4] Vidjeti više: Noam Čomski: Deset strategija manipulacije ljudima
[5] U medijima marginalizovan zločin iz mržnje: http://www.avlija.me/drugi-pisu/islam-pokazuje-put-ka-ljubavi-pravdi-pocast-za-nasa-tri-pobjednika
[6] U užem smislu podrazumijeva veo ili maramu koju nose muslimanke, a u širem propisno odijevanje muslimanki uz mogućnost da budu otkrivene šake i lice. Bez obzira na vrstu odjeće prema lokalnoj tradiciji hidžab osim vjerskog propisa predstavlja i pravo žene da izabere kako će se obući uz to je i simbol bogobojaznosti, skromnosti, privatnosti i morala
[7] Tradicionalna muslimanska ženska odjeća u Avganistanu koja pokriva cijelo tijelo i lice gdje su oči prekrivene mrežom; kod nikaba postoji prorez za oči i ova vrsta muslimanske odjeće je dominantna u nekim državama Arapskog poluostrva
[8] Dvodjelni kupaći kostim za muslimanke koji je izrađen je od elastina, ima svojevrsnu kapuljaču za glavu i prema nekim mišljenjima ispunjava minimalne uslove hidžaba. Naziv „burkini” je složenica nastala od reči burka i bikini i dizajniran je kako bi i muslimankama uslijed svoje vjerske obavezne stalne pokrivenosti tijela omogućio prisustvo i boravak na plaži i u vodi
[9] Kao danas što se spominje u Austriji, Francuskoj, USA… Još prije Drugog svjetskog rata, Rajnhard Hajdrih, šef glavnog bezbjednosnog ureda Rajha, tražio je mogućnost da se „unutrašnji neprijatelji Njemačke“ nekako učine „vidljivim za čitav svijet“. Kao što su prema riječima Inge Dojčkron, koja je preživela holokaust, većina Nijemaca, koje je sretala na berlinskim ulicama, skretala pogled kada bi ugledala zvijezdu, ili je gledala kroz nju, ili se okretala na drugu stranu. (…) Zvijezda je za nju značila diskriminišuću izolaciju, slično danas brada, hidžab, nikab… predstavljaju mogućnost za izolaciju, diskriminaciju, sumnjičinje, kontrolu, mržnju, napad…
[10] Užasni napadi na civile u Parizu, Nici i Berlinu od strane pojedinaca ili manjih grupica ekstremista kao čin osvete vladama koje učestvuju u anti-muslimanskoj propagandi i napadima na civile u državama sa arapskom većinom, prijetnje ekstremista putem video servisa i društvenih mreža koje potpisuju muslimanskim imenima su kontraproduktivni potezi koji odgovaraju samo neprijateljima muslimana i nije isključena umiješanost djelova sigurnosnih službi tih država
[11] Napadača na civile na aerodromu u Floridi 6. januara 2017. godine kada je ubijeno pet a više osoba ranjeno mediji su okarekterisali kao ‘‘usamljenog napadača’’, veterana sa ‘poslijeratnim sindromom’ jer se prema riječima njegove tetke vratio prije pet-šest godina iz Iraka ‘kao druga osoba’. Zvaničnici Floride su izjavili: ‘Riječ je o besmislenom činu zla’
[12] ”Governments looking at a person and saying: ‘You look very suspicious to me. So I’m going to restrict your behaviour because I think you might commit a crime.’” – Julia Hall, Amnesty International’s expert on counter terrorism, poses with a report on the effect of counter terrorism measures on human rights across Europe, in Brussels, Belgium, January 17, 2017. https://www.amnesty.org/en/documents/eur01/5342/2017/en/