Islamofobija 29

Ratovi su veći izvori zarade od mira. Proizvodnja oružja je velika industrija od koje mnogi jako dobro žive (a nema nove proizvodnje, testiranja i razvoja oružja bez novih ratova). Koliko se puta od 9. maja 1945. godine[1] do danas ratovalo u svijetu? Trenutno se vode ratovi u Avganistanu, Siriji, Iraku, Libiji, Jemenu, možda uskoro u Tunisu… Da li je osnovni uzrok ovih (i ostalih) sukoba religija ili interes za prirodne resurse: nafta, gas, teritorija, jeftina radna snaga?…[2]

Na koji način da se zaustavi neprofesionalno, tendenciozno izvještavanje medija koji koriste terminologu u službi rata i širenja govora mržnje prema muslimanima kao npr: džihadisti, islamisti, radikalni islamisti, ekstremni džihadisti, islamski džihadisti, islamski ekstremisti, islamski militanti, islamski teroristi…? Kakve akcije preduzeti u cilju smirivanja talasa anti–islamizma u Evropi? Je li pravilno reći anti–islamizam? Šta je to uopšte islamizam?

Na insistiranje da je neprihvatljivo da se u medijima upotrebljava sintagma ‘‘islamski terorizam’’ možemo čuti opravdanje da se ‘‘muslimanski teroristi’’ zovu tako ne zbog toga što su muslimani, već zato što teror vrše u ime islama i uglavnom protiv nemuslimana i da je neko od terorista rekao da ubija u ime krsta, Isusa, pape… i da je pobio Jevreje, muslimane, nehrišćane itd., dobio bi epitet hrišćanskog teroriste.

Ali vratimo se na termin ‘‘islamofobija’’. Javnost se plaši sa islamskim terminima: hilafet, šerijat, fetva, džihad… Termini poput ‘‘islamska država’’ i ‘‘šerijatizacija’’ pominju se u medijima samo u negativnom kontekstu kao primjeri kršenja ljudskih prava i sloboda kroz opise mučenja, bičevanja, kamenovanja žena i odsijecanje ruku, seksualnog zlostavljanja, odnosno ratnog silovanja… Tako (bjelo)svjetski neofašistički i neokolonijalistički mediji kontinuirano šire laži i neprovjerene informacije o tome kako u tzv. ‘‘Islamskoj državi Irak i Sirija’’ stanovnike šibaju, odnosno odsijecaju im ruke zbog korišćenja mobilnih telefona, a ‘‘džihadisti’’ kisjelinom kažnjavaju žene nepokrivenog lica…

Kako je moguće da se u 21. vijeku, vijeku seksizma[3], degradacije žena i svakovrsne izopačenosti (koje nema ni u svijetu majmuna i svinja) uopšte spominje kao problem pokrivanje kose i tijela pa i lica žene muslimanke? Tako se muslimankama vrše restrikcije za nošenje vjerske odjeće, posebno marame, u školama, na radnim mjestima i javnim prostorima. A marame kojima muslimanke pokrivaju kosu nijesu vjerski simboli, tradicionalni odjevni predmeti, modni detalji i(li) komadi tekstila koji sprečavaju muslimanku da se integriše u moderno, napredno, zapadno društvo već dio njenog vjerovanja, odnosno vjerskog propisa.

Na radnjama muslimana se lijepe posteri: “EUROARABIA? NO, THANKS! Let’s stop the Islamisation of Europe and the spread of Islamic extremism. EUROPE TO EUROPEANS!”; kamenuju se džamije; na graničnim prelazima i aerodromima muškarci se samo na osnovu izgleda (dužina brade i nošnja) dodatno evidentiraju, pretresaju i maltretiraju; zabranjuje se izgradnja džamija i munara kao religiozno–kulturnih simbola, kao i javno pozivanje na molitvu putem ezana… Da li je u pitanju pretjerana zabrinutost što postavljamo pitanje da li će muslimani morati za nekoliko godina da nose zelene trake oko ruke sa ucrtanim polumjesecem i zvijezdom?[4]

Da li sve ovo ide ka tome da se kao nekada ‘‘arijevci’’ tzv. ‘‘zapadnjaci’’ svrstaju u civilizovanu i naprednu rasu a muslimani u ‘‘nižu i zaostalu rasu’’ koja izaziva sukobe u svijetu? Govori se i piše kako napredna tehnologija, bilo koji izum nije do sada nikad došao iz arapske – muslimanske zemlje, ako se ne računa pojas sa eksplozivom. Je li ovo rasizam? Je li uloga Jevreja, Roma i slavenskih naroda iz druge i treće decenije 20. vijeka sada data muslimanima?

Društvenim mrežama se širi poster na kojem se vide ‘‘arapska djeca’’ kako se raduju, u pozadini je crni dim poslije neke eksplozije… sa natpisom: ‘‘ISLAM – Contributing not one damn thing to humanity for over 1400 years’’ kao i druge neofašističke izjave: Ne postoji ništa u poslednjih sto godina što je proizašlo iz muslimanske kulture a da je unaprijedilo ljudsku civilizaciju. Nema nikakvih naučnih dostignuća, umjetničkih radova, filozofsko–političkih misli niti bilo čega sličnog. Ili: ‘‘Radi se o tome da države i društva u kojima vlada islam ne proizvode ništa što doprinosi razvoju čovječanstva. Kod njih nema nauke, nema slobodne umjetnosti, u principu nema ničega što nije direktno i čvrsto vezano za islam, i služi samo širenju te ideologije. Ili: Navedite bilo kakav naučni rad koji je doprinio nauci, bilo kakvo književno djelo koje je doprinjelo književnosti, ili sliku bilo kakvog likovnog ili vajarskog izražaja koje je nastalo u državi u kojoj vladaju islamski zakoni?


[1]           Dan pobjede nad fašizmom. Dan kada je nacistička Njemačka potpisala kapitulaciju u Drugom svjetskom ratu. Slavi se 9. maja, iako je Drugi svjetski rat konačno završen tek nekoliko mjeseci kasnije bezuslovnom kapitulacijom carskog Japana poslije tragične upotrebe atomskih bombi u Hirošimi i Nagasakiju. Tog 9. maja 1945. godine sovjetski maršal Žukov ratifikovao je ispred Saveznika sporazum o njemačkoj kapitulaciji, koji je dan ranije u ime Trećeg rajha potpisao njemački feldmaršal Vilhelm Kajtel.

[2]           Persijski zaliv je posebno bogat naftom: Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt i Katar su među deset najvećih proizvođača nafte na svijetu. Takođe, Alžir, Libija, Irak, Bahrein, Egipat, Tunis, i Sudan imaju male ali veoma važne rezerve nafte. Vjeruje se da arapski svijet drži oko 46% svjetskih naftnih zaliha, i 1/4 svjetskih zaliha prirodnog gasa.

[3]           Seksizam. Termin koji označava diskriminaciju ženskog pola i presuđivanje stereotipnim gledanjem na žene na osnovu polnih karakteristika. Ovaj termin je nastao u prvoj polovini 20. vijeka i kako bi se dalo ime vjerovanju ili stavu da su žene inferiorne, manje sposobne i samim tim manje vrijedne u odnosu na muškarce. Iz seksizma proizilazi i polna diskriminacija. Takođe se seksizam može odnositi i na mržnju ili predrasude prema muškarcima (mizandrija) a ne samo prema ženama (mizoginija). Seksizam se takođe može nazvati i muškim (ili ženskim) šovinizmom.

[4]           Žute trake. Jevreji su u toku Drugog svjetskog rata morali nositi žutu traku oko ruke izvan svoje kuće, odnosno na javnom mjestu.