Islamofobija 41

Muslimani i nemuslimani na Zapadu susreću se s izazovima pluralizma i tolerancija. U prošlosti je odveć često tolerancija, u smislu snošljivosti, prihvaćanja postojanja drugih i drugačijih, zapravo značila podnošenje postojanja drugih koje se držalo niže vrijednima. Danas je svaki pojedinac i svaka zajednica pred izazovom prihvaćanja suvremenih oblika pluralizma i snošljivosti utemeljene na uzajamnom razumijevanju i uvažavanju. Potvrđivanje istinitosti vlastite vjeroispovijesti ili svjetonazora, ne isključuje sposobnost da se prizna načela i vrednote drugih. Prepoznavanje značajnih vjerskih razlika još uvijek može biti popraćeno uvažavanjem prava drugih koji imaju različita vjerska uvjerenja.

Koliko god da su različita iskustva muslimana u Europi i Americi, oni imaju zajedničke preokupacije u pogledu življenja svoje vjere, očuvanja islamskoga identiteta (posebno u životu njihove djece), te očuvanja porodičnog života i islamskih vrijednosti. Posebno su zainteresovani za očuvanje ili za stvaranje mogućnosti da na radnom mjestu mogu dobiti vrijeme slobodno za dnevne namaze (molitve), odlazak u džamiju petkom na džuma namaz, i slavljenje dvaju velikih islamskih praznika (Eid al-Adha i Eid al-Fitr), mogućnosti kupnje halal hrane u školama i vojsci te, za one žene koje to žele, pravo na nošenje marame (hidžab). Neki muslimana zahtijevaju da se nastava fizičkog vaspitanja u školama izvodi odvojeno za svaki spol… Francuska je, nasuprot Velikoj Britanije i većini zemalja na Zapadu, studenticama zabranila nošenje marama. I francusko ministarstvo obrazovanja i njegova nastavnička udruženja bila su ujedinjena u tvrdnji da hidžab vrijeđa francuski svjetovni ustav i tradiciju. Nakon nekoliko godina žučne rasprave, francusko Ustavno vijeće je zasjedalo 1996. godine i donijelo odluku da, uprkos zabrani Ministarstva obrazovanja, studentice ne bi smjele biti izbačene iz škole zbog nošenja marama ukoliko nije posrijedi slučaj propagiranja njihove vjere.

Muslimani u Evropi, kao i u Americi, susreću se s pitanjima koja se odnose na status manjina: pitanjem državljanstva na nemuslimanskim područjima i učestvovanja u političkom i javnom životu, položaju i ulogom žene u porodici i zajednici, vjerskim pluralizmom i sekularizacijom. Prema nekim procjenama, muslimani bi u pojedinim dijelovima Evrope oko 2050. godine mogli biti brojniji od nemuslimana. U mnogim evropskim gradovima, mali natalitet domaćih stanovnika, omogućiće muslimanskim učenicima da budu većina u školi u sljedećem desetljeću. Očito, suživot muslimana i nemuslimana tu postaje upitan. Od svih se sudionika traži izdizanje iznad stereotipa i stvaranje obrazaca ponašanja usmjerenih prema uključivosti, pluralizmu i višestranom dijalogu, kako bi se izgradila budućnost utemeljena na uzajamnom razumijevanju i uvažavanju.