Iako su stanovnici Mekke u kojoj je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, živjeo imali predstavu o Allahu, ipak su vjerovali u učešće i sporednih idola zajedno sa Njim, a čija funkcija je bila da ih Allahu približe, a kojima su oni pripisivali posebne moći i sposobnosti.
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je dobio od Allaha zadatak da ljudima obznani Allahovu jednoču (arapski: Tevhid, to jest da je Allah jedinstven u Svom Gospodarstvu, obožavanju i Njegovim savršenim imenima i svojstvima op.prev.). On je svojim sunarodnicima pojasnio da kipovi i idoli koje su oni obožavali ne poseduju nikakvu moć. On je pokušavao da svojoj okolini pojasni, da je samo Jedan jedini istinski Bog stvorio ljude, opskrbljuje ih i uslišava njihove molitve, kao i da On jedini ima pravo da bude obožavan.
Kao drugu najbitniju tačku svoje poslaničke misije pojasnio im je da je Allah tokom svakog vremena među ljudima birao izabranike, koji su ljudima dostavljali Allahovu objavu, a zadatak tih poslanika je bio da u svom životu i praktičnom primjeru pokažu ljudima potpun primjer života u predanosti Allahu.
Kao značajnu tačku, a o kojoj nikakav pristup i saznanje ljudi nisu imali, Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je u svojoj poslaničkoj misiji pojasnio zbivanja koja se dješavaju nakon smrti. Pojasnio im je da je ovosvjetski život samo ispit i pojasnio je ljudima da nakon smrti ljude očekuje Sudnji dan i da će na osnovu učinjenih djela na ovom svijetu svaki čovjek biti ili nagrađen ili kažnjen.
