Godinama prije spuštanja objave, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, imao je običaj da odlazi u jedno brdašce u blizini Mekke kako bi se tu osamljivao i razmišljao. On je jasno osjetio da vjerska ubeđenja kao i tradicije njegovog plemena, koji su se gradili na mnogoboštvu, odvode ljude u stranputicu i udaljavaju ih od njihove osnove da su Allahova stvorenja. U toj pećini je razmišljao, ali nije nalazio izlaz niti neku perspektivu.
Godine 610. po Novoj eri prilikom jednog od njegovih osamljivanja u pećini pojavio mu se melek Džibril koji mu je obznanio, da je on od jedinog istinskog Allaha izabran da bude Poslanik i tada mu je obznanio prve ajete iz Kur'ana.
