Islamofobija 25

Ovo je vrijeme intenzivnog manipulisanja javnog mnjenja, vrijeme kada se širenjem straha od terorističkih napada hrane predrasude o muslimanima. Neofašisti (neokolonijalisti, neoimperijalisti) preko anti-islamskih (ali i mnogih tzv. mainstream) medija svakodnevno vrijeđaju muslimane i plaše nemuslimane kroz ratnohuškačku propagandu protiv svega što se veže za islam: hilafet, džihad i šerijat. Tako se želi spojiti nespojivo: hilafet, džihad i šerijat sa terorizmom i ratnim zločinima. Ta tri islamska pojma izazivaju najviše strahova kod nemuslimana. Termini šerijat i šerijatizacija se spominju u medijima samo u negativnom kontekstu kao primjeri kršenja ljudskih prava i sloboda kroz opise bičevanja, kamenovanja žena i odsijecanje ruku, seksualnog zlostavljanja, odnosno ratnog silovanja… To su ne samo laži već i apsurd ako znamo koliko šerijat štiti i respektuje ženu!

Kao što smo spomenuli tzv. ‘‘svjetski mediji’’ žele da građane drže u stalnom strahu od terorističkih napada, da budu oprezni i sumnjičavi prema svima na osnovu njihovog izgleda (brada, tamnija koža lica…) ili religiozne i tradicionalne odjeće (hidžab, nikab, dželabija…). Upravo to širenje straha da su muslimani svakog trenutka, u svakom mjestu spremni zapucati na prolaznike a zatim se ubiti je veoma opasno, kao i najava ‘‘skorih’’ terorističkih napada na Njemačku, Italiju, Tursku… Da ponovimo, to neofašistički mediji planski šire islamofobiju među stanovništvom EU i SAD kako bi manipulacijom dobili podršku javnosti ne samo za nastavak aktuelnih već i za otpočinjanje novih ratnih dejstava, bilo gdje i bilo kada. Na taj način je obesmišljeno postojanje UN-a. I više od toga, na taj način vlasti dobivaju legitimitet za smanjivanje sloboda i prava, te kontrolu nad vlastitim građanima.

Dakle, navikli smo da je govor mržnje u tzv ‘‘zapadnim medijima’’ sveprisutan ali nas plaši da će stihijsko verbalno nasilje nad muslimanima preći u fizičko nasilje jer mediji planski objavljuju ‘‘dnevnu dozu islamofobije’’, a čitaoci kojima je prikriven identitet u svojim komentarima na portalima i društvenim mrežama pišu islamofobične i anti-islamske komentare u kojima se kontinuirano vrijeđaju muslimani i poziva na deportaciju muslimana iz EU i SAD u zemlje porijekla, dok pojedinci rješenje svih problema vide u fizičkom istrebljenju ‘‘islamističkih terorista’’, pa ako treba i uz pomoć atomskog oružja.

Hilafet je islamski oblik vlasti koji predstavlja jedinstvo muslimana. Iako je opšeteprihvaćen stav da je hilafet ukinut 3. marta 1924. godine to je netačno jer se hilafet ne može nikada ukinuti dok postoje muslimani. Prije 90 godina hilafet je samo privremeno nastavio da nešerijatski i nekoordinisano funkcioniše kroz islamske veće ili manje džemate i zajednice uglavnom obojene nacionalizmom i pod kontrolom režima i partija.

Danas je neophodno ujediniti sve islamske zajednice, one nastale 1924. godine, one nastale kasnije, kao i one koje su formirane nedavno. Dakle riječ je o reintegraciji hilafeta kao muslimanske svjetske zajednice gdje će se samo institucionalizovati nikada prekinuto duhovno jedinstvo muslimanskog svijeta. Hilafet će u tom slučaju imati autoritet, mehanizme i kapacitete da se brine o svim muslimanima ali i da preuzme odgovornost za postupke muslimana.

Džihad je kontinuirani napor, borba protiv zla, odnosno napor za ostvarenje dobra. Muslimanima je zabranjen agresivni rat, ali im je naređena odbrana ukoliko budu napadnuti. Takva vrsta rata se naziva džihad ali se ne odnosi isključivo na borbu fizičkim putem za očuvanje vjere, života, slobode, časti i imetka, nego i na duhovnu borbu protiv strasti (borba sa samim sobom), odnosno borba protiv šejtanovog navođenja na griješenje, borba za pravdu… Dakle džihad se ne smije voditi zbog proširenja državne teritorije, ratnog plijena i slično, već isključivo je riječ o borbi dobra protiv zla, pravde protiv nepravde, istine protiv laži, morala protiv nemorala…

Šerijat je muslimanski vjerozakon (normativni aspekt islama), koji je utemeljen na Božijoj objavi i put koji vodi ka Allahu, dž.š., te su svi muslimani i muslimanke dužni slijediti i primjenjivati šerijat. A upravo suprotno onome kako ga predstavljaju tzv. ‘‘svjetski mediji’’, šerijat ne samo da pokriva svaki aspekt života muslimana i muslimanke kao npr: čišćenje tijela prije molitve, molitvu, post, zekat, hadž u Meku, moral, obrazovanje, zatim bračno, nasljedno, krivično, građansko, javno i međunarodno pravo, ekonomiju, bankarstvo (zajmove), brak, razvod i brigu za djecu, hranu i piće, higijenu tijela i doma, socijalna pitanja…, već ima kao glavni cilj postizanje dobrobiti i sprečavanje nereda i nesigurnosti u društvu. Šerijat, kao Zakon od Boga objavljen, određuje šta je ispravno a šta štetno, šta je naređeno a šta zabranjeno, šta je preporučeno, pohvalno ili pokuđeno te je idealan obrazac za život pojedinca i zajednice i on se odnosi na sve punoljetne, spolno zrele muslimane i muslimanke. Šerijat između ostaloga upravo zbog zaštite života propisuje kisas-odmazdu[1] uz mogućnost da nasljednici ubijenog izaberu između odmazde, otkupnine (krvarine) i oprosta. Dakle odmazda ima za cilj da se ljudi okanu ubijanja. A zloupotrebe šerijatskih kazni u ratom zahvaćenim područjima ili pod kontrolom totalitarnim režima nemaju veze sa šerijatom.

Muslimani se ne mogu i neće nikada odreći islama i njegovih sastavnih komponenti: hilafeta — muslimanske svjetske zajednice, džihada — borbe dobra nad zlom, šerijata — vjerozakona, ali je neophodno da predstavnici svih muslimanskih zajednica jedinstveno osude zloupotrebu tih termina kako od neofašističkih medija tako i od pojedinaca i grupa iz redova muslimana koji iz neznanja ili zarad interesa neofašista eksploatišu u medijima spomenute pojmove i tako nanose teško popravljivu štetu upravo i jedino muslimanima.


[1]           Mainstream media (MSM) …